Martinje odnosno blagdan svetoga Martina slavi se diljem srednje Europe. To je jedan od najveselijih blagdana u našoj zemlji a osobito je značajan stanovnicima kontinentalnih  dijelova Hrvatske. Na dan sv. Martina posebno  se njeguje tradicionalni pučki običaj zvan “krštenje vina”  – simboličko prevođenje mošta u mlado vino, odnosno blagoslov vinograda.  A u  mjestima  kojima je sveti Martin zaštitnik priređuju se posebne zabave na gradskim trgovima. Svečanost krštenja popraćena je, uz vino, bogatom trpezom.  Najčešće se priprema guska s mlincima s obzirom da se Martin smatra i zaštitnikom ove životinje.

Pridružite nam se na proslavi Martinja 13.11. od 14 do 21 h – posebna ponuda – kliknite ovdje za rezervaciju

 

Tko je bio sv. Martin – po kojem slavimo Martinje?

Sveti Martin iz Toursa rođen je u Mađarskoj 316. godine. Djetinjstvo je proveo u Italiji, a većinu života posvetio je službi u Francuskoj gdje je i pokopan 11. 11. 397. godine. Dan njegovog sprovoda pretvoren je u blagdan jer je Martin zbog svojih brojnih dobročinstava postao prvi svetac koji nije umro mučeničkom smrću.

Martin je bio rimski vitez. Međutim, zaredio se čim je završio vojnu službu. Bio je jako omiljen među pučanstvom zbog svog milosrđa prema siromašnima i seljacima, te kritiziranju bogatih. Trebao je postati kršćanski biskup. Skromni Martin to nije htio pa se sakrio među guske, ali one su ga izdale svojim graktanjem. Tako da je ipak postao visoki crkveni dostojanstvenik. Legenda kaže da se na Martinje tradicionalno jedu guske “kao kazna” što su bile tako glasne.

S obzirom da su krupniji vinogradi bili u posjedu crkve ili plemstva i Martin se bavio vinogradarstvom. Prema pričama bio je veliki ljubitelj vina a njegova ljubav prema vinu potakla ga je da uvede običaj krštenja mošta.

Međutim, Martin je slučajno postao simbol hedonizma. Datum njegove smrti poklapao se s mnogim, povijesnim, poganskim običajima.
Završetak jeseni, još od antičkog doba, slavilo se uz mlado vino. Za Keltska plemena zima je počinjala početkom studenog. Tadašnje karnevalsko vrijeme u Njemačkoj počinjalo je 11. studenog.

To su dani kada je bilo dozvoljeno sve što je tokom godine bilo zabranjeno. Kako je studeni označavao kraj godine mladim vinom nazdravljalo se uspjesima stare i planovima nove godine . Sklapali su se ugovori, pronalazili novi poslovi, isplaćivali dugovi, plaćali porezi.

Poganska vjerovanja ispreplela su se s kršćanskima, crkveni praznici namjerno su postavljeni na dane poganskih blagdana, kako bi poganska plemena i narodi što lakše prihvatili novu vjeru. Martin je bio posvećen pokrštavanju pogana, dijeljenju, davanju i pomaganju siromasima. I tako je, sasvim slučajno, postao baštinik mnogih starih tradicija.

Kult svetog Martina postaje popularno već u srednjem vijeku. Tada se kršćanskim obredom slavi sv. Martina kao zaštitnika vinara te blagoslivljanjem vina obilježava datum 11. studenog, kada mlado vino postaje zrelo.
Obred krštenja mošta prvi put zapisan je u 19. stoljeću.

Martinje danas

Današnje Martinje stvoreno je raznim kombinacijama religijskih i svjetovnih elemenata. Sam obred provodi se po određenim pravilima. Predvodnik ceremonije s nekoliko pomagača oponaša obred krštenja u kojem kumovi drže bocu vina. Vino se, u Hrvatskom zagorju, krsti riječima: “Moštek, krstim te na vino u ime onoga koji te je proizveo i u ime svetog Martina i duha od kojega mošt kuha. Evo ti soli, da od tebe glava nikoga ne boli.” Nakon krštenja, mlado vino nudi se okupljenim gostima. I tada slavlje počinje !

„Martinje“ hrvatske tradicije slavljenja sv. Martina biskupa 2019. godine upisane su u Registar zaštićene hrvatske kulturne nematerijalne baštine. Izvode se od 8. do 11. studenoga (u rasponu od dana kad je svetac umro do dana kad je sahranjen).